Petak, 14.06.2024.
  • Cenzura.ba
  • 29.01.2023.

Ulazak Hrvatske u Šengen i očekivanje novog migrantskog vala

Ulazak Hrvatske u Šengen i očekivanje novog migrantskog vala

Stotine novih izbjeglica dnevno, nekolicina volontera, jedan komunalni šator kao dnevni boravak, spavanje po otvorenim javnim prostorima – tako već gotovo tri mjeseca izgleda migrantska situacija u Rijeci. Točnije, na parkiralištu pored tamošnjeg Željezničkog kolodvora. Gradska je vlast priskočila humanitarcima u prihvatu tih najugroženijih putnika na tlu Europe, porijeklom najčešće iz Afrike i Azije…

RIJEKA, 28. januara – No to je bila pomoć za „prvu ruku“, a u međuvremenu se ispostavilo da država, odnosno Vlada RH, nema namjeru preuzeti teret troška za hranu i ostalo. Broj novopridošlih korisnika riječkog prihvatnog centra se, doduše, smanjio kroz posljednjih mjesec dana, vjerojatno zbog osjetno hladnijeg, pravoga zimskog vremena. Možda je dijelom uzrok i ulazak RH u Schengen. Bilo kako bilo, nikoga ne bi trebalo puno iznenaditi ako se priljev opet pojača s toplijim danima.


Ne baš prijateljska komunikacija

Volonteri svakako neće biti iznenađeni, ali institucije bi se mogle naći u neugodnom raskoraku. Ususret krajnje neizvjesnom sutra po tom pitanju, razgovaramo s Ivom Davorijom, jednom od humanitarki koja ispomaže izbjeglice. Svaki dan sa svojim suradnicima tako svjedoči udesu tih ljudi koji u pravilu uzmu predah u Rijeci, zatim nastavljaju svoj put prema zapadu kontinenta.


„Ništa još nije službeno ni konačno“, pojašnjava ona, „ali Grad definitivno neće moći podnijeti ovaj trošak dugoročno, to moramo razumjeti. Ne znamo stoga ni sami kako dalje. Pritisak je malo oslabio, slično je i u Bosni i Hercegovini, kao što smo čuli, a odatle dolazi većina ovih izbjeglica kod nas. Najviše strahujemo da opet sve ne padne na naša leđa, što bi tek bio problem. Ne znamo ni jesu li građani spremni podržati daljnju ispomoć.“

Premda je Rijeka generalno dosta liberalan grad, uvjerena je naša sugovornica, pa im mnogi daju potporu, još uvijek ima dosta onih koji volonterima prigovaraju. „Osjeća se nervoza, vjerojatno uslijed krize, poskupljenja, sezone grijanja, itd. Tako da je neophodno da država priskoči upomoć, ali s njima nam je komunikacija otežana, da ne kažem – neprijateljska“, nastavlja Iva Davorija, inače vijećnica stranke Možemo! u Gradskom vijeću.


Frizeraj na otvorenom

„Uopće ne možemo biti sigurni“, dodala je, „hoće li već za nekoliko tjedana navala ponovno rasti. MUP nam službeno ne dojavljuje ništa, a i tu bi pomogla bolja veza s državom. Da se barem otprilike zna što dolazi. Ne da se suočimo s pritiskom bez očekivanja i pripreme. Ali komunikacija izostaje već kod pitanja što se zbiva s onim konkretnim ljudima koje naša policija vraća u BiH. Sad tako nemamo informacije ni o potencijalnim dolascima ovamo, što dodatno otežava situaciju.”

Kiša, potom ledena bura s obližnjih gorskokotarskih visova, uz rano smračivanje – zimski riječki ambijent često ne izgleda nimalo gostoprimljivo. Bar ne za one došljake koji ne operiraju kreditnim karticama. No zato su topli ljudi, ako govorimo o volonterima koji su raširili svoje ruke u znak dobrodošlice, i ponudili izbjeglicama okrepljenje i higijensku infrastrukturu. Pored šatora, tu su i dva kontejnera za pranje, a brijanje i šišanje obavlja se na otvorenom.


Adekvatna reakcija Grada Rijeke

Građani povrh toga donose svoje priloge – deblju odjeću i obuću prije svega, ali i higijenske potrepštine. Organizaciju drže Crveni križ, Zaklada Solidarna, KBC Rijeka, Isusovačka služba za izbjeglice, Caritas, HŽ Infrastruktura. Svi su već oprobani pomagači ljudima u nevolji, premda ni njihove snage nisu neiscrpne. Razgovor o tome nastavljamo s riječkim dogradonačelnikom Goranom Palčevskim.

„Od ljeta prošle godine, a to se, nažalost, nastavilo i u ovoj godini“, sumirao je on, „suočeni smo s ogromnim pritiscima vezanim uz migrantsku krizu u Europi koja se prelila i na naš grad i rezultirala okupljanjem većeg broja migranata u samom središtu grada. Smatram da smo u takvoj situaciji, koliko god su to naše mogućnosti dozvoljavale, adekvatno reagirali.“


Bez odgovora premijera i ministara

Palčevski je na tome zahvalan ponajprije Riječkoj nadbiskupiji, humanitarnim udrugama i, posebice, volonterima. Ističe i da je samo do kraja prošle godine iz gradskog proračuna izdvojeno nešto više od pola milijuna kuna proračunske rezerve za ovu svrhu, prije svega kod podjele obroka i osiguravanja osnovnih higijenskih uvjeta, a ta pomoć je zasad garantirana do konca siječnja – još par dana.

„Uz to, uputili smo prije desetak dana pismo premijeru, dvojici potpredsjednika vlade te ministru socijalne skrbi s pozivom da se aktivnije uključe u ovu problematiku. Mislim da se hitno trebaju angažirati i pokrenuti mehanizme kao, primjerice, kod velikoga vala izbjeglica iz Ukrajine. Sigurnosna, a i zdravstvena situacija ne može biti odgovornost samo gradova – Rijeke, Zagreba ili nekih drugih koji su se našli na tranzitnoj ruti”, smatra on.

„Naravno da bi to trebalo rezultirati i jačim angažmanom policije“, zaključuje Goran Palčevski, „ali i sustava HŽ-a, na čijem se području ova kriza trenutno i događa. Nažalost, nikakvog odgovora premijera ili ministara nema. Mi ćemo nastaviti pomagati sukladno našim mogućnostima, iako one jednostavno nisu neiscrpne. Solidarnost koju smo pokazali ne znači da smijemo zanemariti socijalne probleme naših sugrađana, a upravo je to uvijek naš prioritet.”


Problem humanitarni, ali i sigurnosni

Riječki dogradonačelnik, kao i volonterske organizacije, zato ostaju pri svom pozivu relevantnim državnim institucijama da se uključe u rješavanje problema. On je uvjeren da je taj problem nije samo humanitarni, ljudski, već je i sigurnosni. I treba ga riješiti u jednoj široj koordinaciji svih sudionika. Grad Rijeka poručuje svima da ne može više sam, a to se mora čuti.

Panike još nema, da i to ustvrdimo, ali zabrinutost raste iz sata u sat. U vidu treba imati i to da se očekuje pooštravanje nadzora hrvatskih granica prema istoku. Grad Zagreb pritom navodno upravo otkazuje rad jednog sličnog prihvatnog punkta, i to zbog jenjavanja pritiska. Hrvatske željeznice i dalje izbjeglicama naplaćuju 15 eura za kartu do Istre, odakle nastavljaju drugim sredstvima – često pješice.


RTV USK




Podijeli: