REKVIJEM ZA ZEMALJSKE ANĐELE
*
(Posvećeno tragično nastradaloj djeci I njihovim najbližima)
Million suza postade more-
Krvari oblak nabreklih rana,
Tresu se drčne balkanske gore
Od pada mladih slomljenih grana!
Ludilo doba zašlo u mladost
Ruci sudbinskog vršnjačkog prsta,
Mekanoj duši ugasi radost.
Kuda to hodi zemaljska vrsta?
Zar da i pitom pogled iz oka
Zbog kojeg krajnji smisao diše,
Postane r'jeka sluđenog toka
Košmar gdje b'jel san ne živi više?
Kome su kriva medena lica
Pa jedan biva krvnik za svagda,
A drugi bolna posmrtna skica?
Zar tako n'jema umire pravda?
Da li baš išta sada nam treba:
Koncerti, igre , žurke i slave
Kada i anđele zloba vreba
Kada sred škola padaju glave?
Neću da krijem, Begeš sam sreo,
Vidio ponovo "praznični smeh",
Pošao Bosni -hvalospjev spleo,
A već sutradan ugledah taj "greh".
Negdje sad brižne I jake mame
Zanav'jek tugu u prsa sade
I s njima očinske ruke same
Sjećanja množe u gorke jade.
I negdje mila bića će stati
U uglu I tog monstruma-jutra...
Ko će bratu i sestri da vrati
Najbližeg stvora... I čemu sutra?
Sada mi slova pijana kroče
Sunovratu, u vrelu stud,
I svaka strofa drhtati poče...
I ne znam da l' sam tužan il' lud.
Million suza postade more-
Krvari oblak nabreklih rana ,
Tresu se drčne balkanske gore
Od pada mladih slomljenih grana!
S.T.
(@All rights protected and reserved)
