PRIČA O HEROJSTVU HUSNIJE NUHANOVIĆE-HUSKE
Tokom agresije na našu Krajinu 1992.-1995. svi su ljudi na neki način bili prisiljeni da stanu u odbranu svoje zemlje pa tako je i Nuhanović Husnija zvani Husko.
Husko se među prvima priključio Teritorijalnoj odbrani MZ Pjanići, a kasnije osnivanjem Korpusa prelazi u 503. Slavnu brigadu Cazin. U najtežim borbama 1994. godine kada smo ostali doslovno bez municije i kad je svaki vojnik išao u odbranu sa 5-7 metaka što je bilo gotovo nemoguće zadržati položaje, Husko je preuzeo jedan od najtežih zadataka u to vreme.
Stupio je u kontakt sa agresorskim vojnicima i kupio je municije, naoružanja, uniformi i čizama. Neopisiv je osjećaj koliko je opasan zadatak bio. Bio sam prisutan kada su se agresorski vojnici međusobno izranjavali i poubijali zbog neslaganja da nam se proda neophodna oprema. Noćima smo preko nabujale rijeke Korane prenosili sve što je bilo neophodno za odbranu BiH.
U neslaganju takve trgovine manja grupa agresorskih vojnika zarobljava Husku i vodi ga u nepoznatom pravcu, ali na sreću uspjeva da se izvuče i prelazi na našu stranu. Pojedini vojnici su poznavali staze gdje se vršila prodaja vojne opreme pa su nam čak i minska polja postavljali gdje su nedužni ljudi gubili noge od istih. Svi borci se sjećaju da je u proljeće 1994. godine svaka jedinica dobila vojne čizme i uniforme! Da uz nesebičnu i samoubilačku pomoć našeg Huske.
Husko je pred sami kraj rata naišao na minu od koje je i izgubijo život. a iza njega je ostala suprugu Šemsa sa dvoje maloljetne djece (Ale i Mujo). U spomen svim onima koji su doprinjeli da se naša Krajina odbrani, ne bi trebalo prepustiti zaboravu jer bez ovakvih ljudi mi nebi opstali.
Neka ti rahmet duši dragi moj strikane. Dok živim pamtit ću i neću dozvoliti da tvoje ime ode u zaborav. Amin
Samir Zenita Nuhanović
Preuzeto FB
Fotografije
EH
