Subota, 18.05.2024.
  • Suad Balić
  • 09.09.2023.

Ovako izgleda lična karta bosanske nepravde :

Ovako izgleda lična karta bosanske nepravde :

Ovako izgleda lična karta bosanske nepravde : 


Sa devetnaest godina uzmeš pušku u ruku. Izvršena je agresija na Bosnu. Staneš na branik Domovine. Niko te ne pita za godine, snove i planove. I da te pita, i da ti nudi nešto drugačije, odbio bi. Domovina je iznad svega. Više od tri i po godine života provedeš u ratu, gledaš smrti u oči, boriš se za svaki kamen, svaku ćuku, ne postoji vremenska nepogoda, postoji samo borba u kojoj imaš dva izbora pobijediti ili poginuti. Nastojiš izabrati pobjedu.


Smjenjuju se ljeta, zime, jeseni. Kiša, snijeg, sunce, vjetar, gube bitke sudarajući se sa tobom.

Žuljevi na nogama od po deset dana neizuvenih vojnih čizama, postaju navika ne bol. Danonoćne borbe. Uzimaš položaje. Vraćaš izgubljene položaje. Ostaješ u okruženju. Zadobiješ devet ranjavanja. Neka i ne prijaviš, neke rane u hodu preboliš, zarastu same od sebe.


Tri neprijateljske vojske držiš na leđima, ali odolijevaš. Uz sve to ratuješ i sa izdajnicima iz vlastitog naroda. Sa dvadeset godina  vodiš elitnu četu. Nosiš breme odgovornosti opstanka Domovine i naroda.

Nikad se ne požališ da ti je teško. Uvijek si spreman za novi zadatak. Svaki odradiš vojnički časno i precizno.

Nikad ne tražiš ništa za sebe . Ali uvijek pitaš šta treba dati državi, i daješ sve. 

Sanjaš Bosnu u slobodi, sanjaš i slobodu u Bosni. Sve to radiš dok iz jedne bitke odlaziš u drugu bitku.


U jednom danu u mezar spustiš dva brata. Poginuli na istom borbenom zadatku. Jedan drugom u krilu. Dvadeset i dvije godine su ti, a kao da živiš dvadeset dva vijeka. Odavno si se oprostio sa životom, ali sa emocijama ne možeš. Gubiš iz dana u dan braću, rođake, prijatelje. Gledaš kako kolona dojučerašnjih gazija, postaje kolona šehida. Čekaš svoj red. Ne posustaješ u borbi. Iz dana u dan si prekaljeni ratnik, kome nema teškog zadatka, niti nerješive situacije.

Dočekaš kraj agresije, živ. Prvi puta imaš životni umjesto vojnog plana. Vraćaš se kući, gdje te čeka posljedica agresije, majka koja tuguje za dva poginula sina u jednom danu, otac koji nastoji prikriti tugu, jer muško ne plače. Žena koja je sretna što si preživio i milion životnih pitanja, koja traže odgovor....

I da, u agresiji si dobio Zlatni ljiljan, kao ratno priznanje za posebne ratne zasluge. Pored ljiljana dobio si milion duševnih rana koje ne zarastaju, a nisi mačka da ih zaližeš.


Poslije agresije dolazi nepravedni mir.  Koji sa sobom uspostavlja i nepravedni sistem. Postaneš ono dijete koje pojede revolucija.

Pokušavaš naći mjesto pod suncem, trudiš se naučiti živjeti mir. Umjesto puške u rukama držiš dijete, kome treba omogućiti uslove za život. Radiš. Trudiš se. Ništa ne tražiš od države.

Jednog dana , država ti pokuca na vrata. Ustvari , ne država, nego njezin na nepravdi uspostavljeni aparat.

Kažu ti. Došli smo po tebe. Osumnjičen si, za ratni zločin. Gledaš i ne vjeruješ. Jer, u tri i po godine ništa osim neprijateljskih vojnika nisi vidio. Država je odlučila da ti sudi. Režim utemeljen na nepravednom miru je pokrenuo istragu, podigao optužnicu, a onda su miševi gladni slave krenuli u ofanzivu, da dokažu da si kriv jer si na  branio ono što se zove tvoj grunt i katastar.


I tako ti pored tri i po godine provedene u agresiji uzmu još sedam godina u postupku suđenja. Oslobode te dva puta. Ali to režimu ne odgovara, moraš biti kriv. Pa se žale. Pa sud prihvata žalbu.

I onda, dođe dan. U sudnici ulaze sudije, čekaš ih na nogama, jer se stojeći mora čuti presuda.

Čuješ kako sudija izgovara, -kriv je-....

Kriv je, jer je sa devetnaest godina stao uz Bosnu. Jer je branio ono što je civilizacijska vrijednost, a to je Domovina, narod, sloboda, vjera.


Kriv si, jer agresor nije mogao da od cijele Bosne napravi Srebrenicu.

Kriv si za devet ranjavanja u direktnoj borbi.

Kriv si za poseban doprinos u odbrani Bosne za koji si nagrađen Zlatnim ljiljanom.

Kriv si, jer si u jednom danu u mezar spustio dva brata, poginula u borbi.

Kriv si, jer nikad nisi tražio ništa od države, a za državu si spreman dati sve.

Kriv si što nisi dezertirao, jer danas bi umjesto sudnice i nepravomoćne presude koju imš, bio ministar.

Kriv si, jer je ovo zlo od sistema nastalo na nepravednom miru, ima misiju da se mora izjednačiti časna Armija RBiH sa agresorima.

Kriv si, jer ovaj narod nije zainteresovani ni za šta dalje od nosa.

Kriv si, jer je ovaj narod prigrlio podaništvo, a najgori među nama su postali vlast .

Sudstvo je političko, ne pravedno.


Danas sam sahranila posljednju iluziju o pravdi u ovoj državi. Posljednjim suzama isplakala sam ono što se zove vjera u sistem.


Danas sam svjedočila da ono što je nastalo i živi na nepravdi, ne može biti država. Jer država ne kažnjava heroje, država ih nagrađuje.

Sistem koji lomi ljudska srca, sistem je kojem moramo tražiti propast.

Daleko je ovo od Bosne koju Tvrtko pozdravlja, koju su branili i obranili najčasniji od nas, kojima danas izriču presude.

Daleko je ovo od ičega normalnog. Ovo je okupacija, samo niko nema snage da to javno prizna.


Ovo je gora opsada od one od 1425 dana.

Ovo je ropstvo bez robovlasničkog uređenja.

Ovo je poniženje koje vapi za otporom.

Nepravda koju Bošnjaci trpe, je za proučavanje.

Koliko smo se spremni još sageti. Imamo li tačku pucanja.


Dsnas je ispaljen još jedan metak u dostojanstvo Bošnjaka, ali niko nije čuo, jer koga briga , bitan je komoditet, bitno je da se ne puca i da se sačuva ministarska fotelja , kupi auto,  ustoliči sin za direktora.


Sirotinja je branila Bosnu, danas za tu časnu borbu odgovara.

Nije njihovo misliti o nama dovoljno je da misle o sebi.


 Narod, ni narod nije bolji, sve je to u pet deka.


Sa onim ; kriv je...probudila sam se iz sna o Bosni, sad živim borbu  za slobodu, pravdu i rušenje ovog nakaradnog na nepravdi temeljenog sistema.


Samo od rata, gori je ovaj nepravedni mir.

EM



Podijeli:

TAGOVI

POVEZANE VIJESTI