Atina Mušić:''KOFER EMOCIJA''
Jutros mi duša treperi na vjetru.
Drhti kao ranjeni ptić,
izgubljen u buci nadolazećeg dana.
Izgubljen i sam.
Iz raspakovanog kofera vrišti tišina
- Ne budi ničije ponekad...
Izlijevaju se morski talasi
iz krvavog oka
neprospavanih noći.
Je li ovo posljednji put da te moje oči vide?
Brišu li puteve što ka ljubavi vode i
ostavljaju li samo ravnu crtu
na pješčanoj plaži?
Gubim li sopstvene tragove
u prolaznosti vremena?
Plašim se da ih ne izgubim,
da ne zalutam.
Ko sam ja?
Porozni kamičak u vrtlogu beskraja.
Jučer mi vjetar donio miris tvoje kože,
igralo mi srce uz radosni cvrkut ptica
onog sunčanog dana, a
duša sretna pjevušila.
Danas mi mrena oči prekrila,
je li sve samo san,
ili mi, Bože,
daješ za život još jedan dan.
Atina Mušić
