PROLJEĆE PORED UNE
Budi se život u proljetnom danu.
Rađa se lišće
na granama mlade vrbe
koja spušta svoje zelene kose do
kapljica smaragdne Une.
Slušam Unu, grohotom se smije
kroz buku slapa koji se pjeni.
Njena površina je zrcalo sjajno
u kojem se ogleda sunce zlatno.
Miris ranog behara
moje tijelo žedno pije
pa ga pusti da krvotokom kola,
mjesto krvi.
Čini mi se,
duša se u tom mirisu odmara.
Oko mene se nadmeću ljepotom
sve nijanse zelene boje.
Cvjeta cvijet na voćkama ranim, a
obližnju johu grudvama zelenim
okitila imela.
Na podu tepih od suhoga lišća
bocka tek iznikla, mlada trava.
Samo na mezarju pored puta,
grobna tišina vlada.
Na ulazu u nj stoji potkresana
šljiva rana.
Neko joj otkinuo krošnju pa
bezglava k'o čuvar na ulazu stoji,
ali vidi božjeg čuda,
i iz nje bezglave novi život se rodi.
Atina Mušić
