UPOZNAH SEBE
Bila sam usamljena dugo, dugo,
voljeni moji na svijetu drugom.
Ja ostadoh sa djecom, rasutom,
u srcu i duši, sa tugom.
Dugo sam izgubljena bila,
dok sebe pravu, nisam upoznala.
Mislila sam, da život, bez veze prolazi,
da mi sreća, od drugih dolazi.
Jednoga dana, desi se čudo,
ja sebe upoznah i zavoljeh ludo.
Iz duše moje, krenuše stihovi poezije,
iz mene pjesma, stalno teče i lije.
Ja shvatih tada, da sama nisam,
ja osjetih, da Bogu mila sam.
Ja osjetih u sebi, veliku moć,
ja spoznah, da dan mi nije više noć.
Ja ljubav imam, prema svemu,
ja nemam šta žaliti, ni na čemu.
U srcu mom je poezija i sreća,
zar mi treba, od toga, sreća veća.
Ja zahvalna sam, na svemu Bogu,
što ovoliko ljubavi, u sebi imam,
da sve, na ovom našem Svijetu,
a i sebe, voljeti srcem, mogu.
Ana Šimić
Tuzla, 11.04.2023.g.
