11.5.1953.-19.2.2021.-19.2.2023.
PARALELNI SVIJET ŽIVOTA
Postoji jedan paralelni svijet. Svijet čuda, ali ne samo bajka. Tajno vrelo uzvišene ljepote i dobrote... Na koje odlazimo da bi se odmorili od ustaljene prakse života... Da bi podnijeli veliki teret sivila... Da bi se napili sa čistog izvora i okrijepili za daljnji put uzbrdo. Da bi spoznali sebe. Svijet stvaralaštva Đorđa Balaševića.
Taj skriveni prostor obitavanja nije nešto što je tek teorija poput Hokingovog multisvemira... Ali postoji kao naš svemir gdje se zaustavlja vrijeme, a duša prepušta blaženstvu. Kada neko u sebi uspije da stvori drugačiji svijet , taj svijet postaje nova stvarnost...Ali ako nam pokloni i ključ da u njega uđemo, on ne postoji samo za onoga ko ga je izgradio. U tu novu stvarnost je skupljeno mnogo šta što već postoji, ali sa potpuno drugačijom frekvencijom i energijom duha i duše.
Ali zašto je ovaj svijet utočište u kom borave svi koji ga osjećaju svojim? Zašto je to dimenzija postojanja čuda, čarolije i spasa?
U čemu je naša iskonska potreba da mu ne želimo odoljeti?
Možda i to u kakvim okolnostima nastaje. Rađa se iz bajkovitosti najljepših kutaka djetinjstva, ali i iz bolnih iskustava u realnosti punoj izazova.
To je svijet u kojem svi koji se u njemu zainteresovano nađu, priželjkuju "Da potraje ta magija..." Valjda zato što se tamo nalazi ostrvo s neprocjenjivim blagom, magijom ljubavi i vrednotama duha. Tamo iz rudnika emocija Đole iznosi na svjetlost dana događaje i situacije, likove i njihove odnose u pravom pejzažu slika...
Ono što ga čini posebnim u kreativnom opusu jeste nesvakidašnji spoj stvarnih iskustava sa kraljevstvom mašte... I "carski poručnik mlad i uobražen sa svojom draganom" i onaj "Za sve kriv Toma Sojer" i "kapi vode kao biseri koji blistaju svud po njoj"... I sve drugo što objelodanjuje krasotu djetinstva i mladosti jednog velikog stvaraoca.
Otkriveni svijet nije apstraktni entitet... Ali jeste mjesto, ostrvo čulnosti i saznanja tik pored onog ozbiljnog, uobičajenog, svakodnevnog, često i dosadnog svijeta . Mi se tu osjećamo i kao starosjedioci i kao turisti...I kad se sadi lipa osjetimo njen miris. I kad sa kopna posmatramo mnoge "što brode" pa nas lome vali i nose struje, te se u naletu plime tuge i oseke sreće borimo za dah.
Na tom ostrvu raste raznorodno bilje. Neko je poput one lipe s koje leti dim do neba, hrasta koji se munjama nametne,... Dok malo dalje "cveta mak sred pšenice", i sjaji "čardaš odliven u zlatu"... I mnogo šta tu je dospjelo ravno iz bajke...Čarobnjak koji vadi zeca iz cilindra, vile i kraljice vire noću iza "matore lole" - mjeseca , dok Petar Pan i Bilbo Bagins marširaju važno nasmiani poput razigrane djece. U dubini prašume skrivena je rijeka kuda "lađe prolaze", koju držeći "žezlo čudesno" mornar skreće udesno.... I nadalje odlazi u prostran salaš.
Sve se više može čuti da se ljudi ne mire sa odlaskom Balaševića.
Oni ljudi koje je ili decenijama odgajao i učio životu ili su bili na početku tog odgajanja i učenja.
Da li uglavnom radi toga?
Uticaj na sve ove ljude mislim da ne bi bio moguć bez žara za životom. Bez slavljenja svega onoga što nas čini živima.
Njegove pjesme i nisu tek samo pjesme... To su priče, koje vrve događajima... Vrhunske poetske dramske minijature pune životne strasti.Ono po čemu je taj umjetnik bio jedinstven jeste životnost djela koja je stvarao.
Skoro svaka pjesma je remek djelo upravo živora. Đole briše granicu između priče i pjesme uklapajući jedno u drugo... Unutar tih priča sve je živopisno, diše, odiše, miriši, boji poglede najljepšim pejzažom...
U okviru tema genijalno nas pušta U slobodu...Slobodu izbora i akcije. Postajemo dio imaginacije bez stega i pritisaka... I sve to uz za psihu terapeutsku melodiju... Kao da dolazi do punjenja baterija i preobražaja u nešto slobodnije i ljudski bolje... Ili pak pražnjenja od svega onoga što nismo mi. Često mi djejuje da se radi o čišćenju duše od blata uobičajene stvarnosti.
Šta tek reći o prisustvu koncertima, tim nesvakidašnjim praznicima duše. Sati jedinstvenog osjećaja kada se spaja sjetnotužna, melanholična nota sa ljubavnim zanosom i briljantnim humorom Đoletovog stand up-a. Pa gdje god da se ti praznici praznuju... Kad bi im došao kraj, ljudi su izlazili ljepši, bolji, drugačiji.
Šta god radio, Đole je to radio i te kako životno...
Taj paralelni svijet Balaševića, zapravo, ubjeđen sam, bio je magija ne samo jednog talenta... Već onoga što blista kada dobijeni talenat zasija svjetlošću izbrušenog dijamanta ... U kojem su emotivni, dobri ljudi i jako inteligentni ljudi imali svoj dom i svoju tvrđavu...
Sadržajno, tematski, Đole uživa da glorifikuje ljubav i žensku ljepotu, zavodnički šarmira, vraća se u mladost oživljavajući je... Kao da se dpgađa pred našim očima... On i boji portret cijelog života na platnu...
Drugačikim temama obesmišljava rat i svaku notornu glupost,... Obračunava se sa licemjerstvom i poltronstvom...On pažljivo postavlja upečatljive lik
ST
