DUŠA MAJKE (IN INFINITUM)
Dva puta
Izlijepljena koracima
bića:
Aleja obgrljenih jablana,
Vertikalna uzbrdica divlje planine.
Na oba sve više onih kojih su tu sve manje.
Na oba previk'o usamljenički hod.
I da, razgovaram s tišinom opet, osunčanog obraza i probodenog srca...
A ti mi ćutiš
Bukom bajnom
Bukom krika
I uzdisaj duše
U cijelu sebe stavljaš.
Nebesko ti srce pleše
Zemaljski te glasi slave
U svakoj kući nekog novog "sada" mile prošlosti naizmjenično te rađaju.
I razne melodije izmjere I tuđe I svoje vrijeme disanja,
Vjetrovi zametu i najslikovitija sjećanja
U suđenom roku svih ponaosob
U vremenu vječnosti.
Samo je jedna buktinja
U samo jednom plamenu
K'o muzika daha
U usudu feniksa
Koja s tobom
I dalje živa
U meni gori.
S.T.
(@All rights protected and reserved)
