RUŽA IZ SRCA
Na istom nevjernom nebu
Dva smo imena jednog bića
Putnici na geografskoj karti sudbine.
Ja sam bez tebe ledeno sunce .
Ti bez mene zvijezda tmurne zimske noći.
Svaki nam dan diše u razgovorima
Razgovorima nijemih misli
A grudi u paru igraju tqngo na daljinu
Znam,dugo smo sasvim samotno svoji
U svijetu mnogih srušenih mostova
Udaljene obale u zagrljaju iste ogromne rijeke
I svuda tvorimo tok
I svuda vidljivi smo za sve druge
za sve druge osim nas
Znam, preoteli su nam Nebo
I sakrili horizont Svemira
Otrovali plodove naše rodne Zemlje
Nekim tuđinskim kišama.
Pa šta?
Mi znamo tajni kod za ples dvojstva u ritmu onog istog tanga uzavrelih grudi
I da potop pod nebeskom vodom biva
I znaćeš da nema mjesta za lavinu suza
Ni za mač izliven u čeliku straha koji bode dušu
I znaćeš da će ti moj osmijeh u slikama sjećanja stopiti dosadnu bol
Kad otvoriš zjenice duše,
Zagledaš u ogledalo
Sopstva
I tamo ugledaš
Samo jednu ružu
Izraslu iz samo jednog
Srca mog.
