Predstava je uradila posao.Hvala, ljudi,hvala pozorištu DIS iz Banjaluke I publici.
Jelena Topić, Novica Bogdanovic Vrbaski , Sinisa Tesanovic I moja malenkost.
Hvala Sead Djulic,riječi kritike i riječi reditelja.
P.S.
“Potkožni sjever”
Predstava satkana od poetike, inspirisana djelom Šime Majić Josipović
Petak, 17.11.2023. u 20 časova
Dis – Teatar (Pozorišna scena Doma omladine) Banja Luka
Senzualnost, Kreativnost i nepreglena prostranstva mašte….
Igraju:
Jelena Topić, Slaven Trebovac i Siniša Tešanović
Scenski upriličio: Novica Bogdanović
RIJEČ KRITIKE:
“U carstvu nadahnutih stihova, gdje senzualnost prelazi u maštovitu stvarnost, predstava "Potkožni sjever" blista kao svjetionik kreativnosti, stvarajući nepregledna prostranstva emocija. Na pozornici izvanredne produkcije nazvane isto kao i poetički rad Šime Majić Josipović, svaki trenutak je svetionik koji nas vodi kroz tamu, otkrivajući skrivene dubine ljudskih duša.
Minimalistički scenski prostor postaje prolaz u svijet bezvremenske ljepote, gdje se riječi pretaču u dodire, a svaki dah postaje stih. "Potkožni sjever" nije samo predstava, već alhemija koja spaja suptilne nijanse poetičnog izraza sa suvremenom teatarskom ekspresijom. Glumački ansambl, predvođen Jelenom Topić, Slavenom Trebovcem i Sinišom Tešanovićem, oslikava duboke emocionalne veze likova, čineći ih stvarnima, ranjivima i neodoljivo privlačnima.
U središtu zbivanja, spisateljica stvara svijet gdje se strasti prepliću s pjesničkim slikama, a publiku uvlači u svoj vrtlog misli i osjećaja. "Potkožni sjever" nije samo predstava, već i putovanje prema umjetničkoj slobodi, tamo gdje granice između stvarnosti i mašte postaju nevidljive. Tajna veza između publike i aktera postaje most koji nas vodi kroz "zavjete" iskazane snagom emocija, gradeći svijet ljubavi, jedinstva i slobode.
Scenarij savršeno ističe duel duhovnog i svjetovnog, dok glazba, svjetla i koreografija obasjavaju stvaralaštvo Šime Majić Josipović. Svaki trenutak postaje melodija, svaki korak postaje ples, a svjetlost se pretače u boje osjećaja. Ova senzualna sinergija oslobađa nove dimenzije unutarnje borbe i ljubavi, dok se svaka scena otvara kao latica cvijeta u punom sjaju.
"Potkožni sjever" je više od predstave; to je iskustvo koje ulazi duboko u srce i tamo ostavlja neizbrisiv trag. Svaka riječ, svaki pokret, svaka nota – sve je pažljivo isprepletano kako bi se stvorila magična tapiserija osjećaja. Ovaj dragulj pozornice spaja poetiku sa suvremenim izrazom, stvarajući putovanje koje će zauvijek ostati urezano u sjećanjima svih prisutnih.
Kao zvijezda koja sjaji na nebu umjetnosti, "Potkožni sjever" osvaja ne samo srca publike već i stručni žiri Mostarskog Teatarskog Festivala. Nagrada "MRAVAC" koja je dodijeljena ovoj predstavi iz teatra DIS Banja Luka svjedoči o njezinom izuzetnom značaju i doprinosu umjetnosti. Redatelj Novica Bogdanović Vrbaski i ansambl zasluženo su nagrađeni za svoju maštovitu interpretaciju poetskih misli, pretvorenu u dinamične scenske slike koje su izvor inspiracije i divljenja.
"Potkožni sjever" ostavlja nas bez daha, otvarajući vrata senzualnosti, jeziku stiha i pjesničkim slikama. Minimalistički pristup sceni samo pojačava njegovu snagu, naglašavajući dubinu emocija koje nas obuzimaju. Ova predstava je više od umjetničkog doživljaja – ona je duboko putovanje koje nas obogaćuje, ostavljajući nas s nadom da će njezina svjetlost blistati još mnogo vremena, kao vjerna zvijezda na umjetničkom nebu.”
RIJEČ REDITELJA:
Pokušaću da sa vama podijelim svoju fascinaciju. Presretan sam što sam u prilici raditi sa ovim dragim ljudima:
Jelena Topić, umjetnica koja pleše na rubu stvarnosti i mašte, poput vještog iluzionista u svijetu emocija. Njene ruke su kistovi, a svaki pokret njenog tijela je plesni korak u nevidljivom baletu mašte. Kada stane na pozornicu, magija počinje.
Njene oči su prozori u svijet gdje stvarnost susreće san. Gledaoci su zarobljeni u njenom čarobnom svijetu, gdje svaki osmijeh, svaki uzdah, nosi dozu neobjašnjive čarolije. Njena igra u predstavi "Potkožni sjever" je poput putovanja kroz baštu emocija, gdje se stvarnost miješa s fantastikom.
Slaven Trebovac, div u svijetu čudesa, korača pozornicom poput sjenke u sumraku. Njegova korpulentnost nosi teret prošlosti, a svaki njegov pokret je kao korak tragača koji luta kroz lavirint nepravde. Gledati ga na sceni znači susresti se s likom koji nosi težinu svijeta na svojim ramenima, ali istovremeno ima oči koje traže pravdu.
Njegova uloga negativca u ovom bajkovitom komadu nije samo igra lika - to je putovanje kroz sukob stvarnosti i poetike. Slaven Trebovac utjelovljuje tragičnog junaka koji je zarobljen između svjetova, suočen s vlastitim unutarnjim borbama i borbom za pravdu. Njegova pojava na sceni je poput oluje koja najavljuje dramu, a svaka riječ koja napušta njegove usne nosi težinu istine.
Slaven Trebovac nije samo glumac - on je simbol sukoba, moralnih dilema i potrage za istinom. Njegova prisutnost na pozornici oslikava sudbinu koja je isprepletena nitima bajke i tragedije, ostavljajući gledaoce zapanjenima i duboko dirnutima.
Siniša Tešanović, sanjar i zaljubljenik u umjetnost, koji poput kreativnog alhemičara pretvara osjećaje u priču. Njegova prisutnost na sceni je poput svjetionika, osvjetljavajući tamne kutke ljudske duše i otkrivajući suptilne tragove beskraja. Gledati ga znači zaroniti u svijet gdje se stvarnost prepliće s maštom, a emocije postaju slobodna ptica koja leti nebom slobode.
Siniša vješto donosi lirsku notu ovoj predstavi, kao virtuoz na violini koji svira melodiju srca. Njegova igra je čista poezija, svaki pokret je ples sa zvijezdama, a svaka riječ nosi težinu hiljadugodišnjih priča koje leže u našim genima. On je tragalac za izgubljenim trenucima ljepote, uvijek u potrazi za onim suptilnim čarima koji često izmiču običnom oku.
Šima Majić Josipović, čarobnica pera koja nam je podarila riznicu riječi gdje se snovi pretvaraju u stvarnost. Njene pjesme su poput tajanstvenih ključeva koji otključavaju vrata maštovitog svijeta, pozivajući nas da zakoračimo u njezinu poetsku ljepotu. Ona je dirigent emocija, tkalja riječi koje plešu poput svjetlosnih zraka na pozornici uma.
Suptilnost njenih poetskih slika je poput pažljivo urezane skulpture, svaka riječ je kamenčić koji čini mozaik njezinog jedinstvenog stvaralačkog pejzaža. Šima piše najzatvorenijim poetskim jezikom, ali istovremeno otvara vrata svoje duše i poziva nas da se izgubimo u beskraju njezinih misli. Njena riječ je poput tihog šaptaja vjetra koji nosi miris cvjetova i priče prošlih vremena.
Ova poetesa je inspirisala je našu ekipu da stvori neobično i originalno djelo, pokazavši nam da riječi imaju moć metamorfoze. Šima nas stidljivo pušta u svoj maštoviti svijet, ali taj svijet postaje naš, isprepleten njezinim stihovima. Ona je nadahnuće koje ne jenjava, plamen koji gori u srcima onih koji čitaju njene riječi. Njeno pisanje ostavlja vrijedan trag, poput bilješke na rubu starog omiljenog romana, podsjećajući nas da je ljepota u riječima koje ostavljaju pečat na duši.
Šima Majić Josipović, poetesa je koja nas je okupila i koja je osvojila naša srca.
Siguran sam da i vas to isto čeka na igranjima “Potkožnog sjevera”
