Portret
Sjajem posuta glasom duše
Iz srca istina nježno se vije
Plodovi trulih lako se suše
Korijen bistru vodu mi pije
Ćutnja i pogled odradi svoje
Čekanja često ne budu duga
Dajem uzimam to što je moje
Dok kreće tako životna pruga
Sve što se budi i čvrsto spava
Ničije snove ne diram nikad
Znam što je moje san i java
Prećutno gromko kujem u ikad
Dalje od svega što nisam ja
Ne kao nečiji stvaran svijet
Prilaz zabranjen jednom i uvijek
Odslikah dijelom i moj portet
Nermina Adzovic Mustagrudic
