JEDNA OD POSLJEDNJIH PJESAMA O LJUBAVI
Ona ima svoj svijet
U njemu dvije stolice, hiljadu prioriteta i okean djetinje mašte
Druga stolica ko stvorena za dobronamjernog putnika
I prijateljsko srce bez predumišljaja
Kad zraka sunca spolja prospe zlatni odsjaj po stolu između vas dvoje
Naći ćete se u zamrznutom pogledu plamena prepoznavanja.
I čudićeš se što sat će na zidu stati,
uši zaspati na radnom mjestu,
a duša postati cvijet
Potonućeš u njene oči
Poželjeti biti dovijeka s unutrašnje strane njenih kapaka
Nalik kupaču koji skače s vrha litice
u dubine novomorskog svijeta bićeš riba nad ribama u toj vodi
I nećeš imati želju za vraćanjem na dosadni zrak
Kao da dobro znana pluća pretvaraš u škrge
Zaronićeš do kraja tog božanstvenog mora
I dole na dnu ugledati
Tajni svijet
Začaraće te kraljevstvo srebrnih periski, olupina naljepşeg Titanika I dugo traženi kovčeg s blagom .
Plivaćeš dole kao da ti nikad I nije bilo potrebno staro disanje
Duša će zatelebana u čuda dna klicati "Eureka"
A onda će te prodrmati nova zraka onog istog sunca što te zalijepilo u susret s njom I ponijelo u čarobno potonuće.
Na tvojoj stolici neće biti naslona
I tek sad tijelo će znati da podsjeti kako niz nju kliže kao na novim mjestima u japanskom autobusu koji tako samouvjereno mili po ulicama Beograda
Da,ona ima svoj svijet, hiljadu prioriteta I okean djetinje mašte
U njemu možda si nekada i
Pitomi glas,riječ za kojom čezne i melem na otvorenu ranu.
No,moraš imati na umu da ona lijepa stolica odakle
Toplim okom viteza čuvara
Na nju motriš,
Nije tvoja
S.T.
(*All rights reserved)
