"Danas je puna godina.
Ipak, Ti postojiš!
A, drugi su tako olako crnom olovkom tuge, prekrižili tvoju mladost, nacrtali kraj...
U planu je bila sreća, jer rađanjem novog života, u srcu svake majke počinje novo poglavlje života.
Ti i tvoja Merjem niste imale sreće!
Niste imale šansu da živite!
Okrutno da se i pomisli...
A, učinjeno je.
I, ćute! Zvijeri u ljudskom obliku.
Upisaće još jednu pobjedu nad tvojom sudbinom, nedosanjanim snovima, mladošću.
A, mogao je sedamnaesti mart biti sretan, pa da u vaše gnijezdo koje ste svili ulepršaju na velika vrata proljeće, sreća i radost sa vašom djevojčicom.
Umjesto kobne vijesti koja se prolomila našom malom čaršijom i koja je zatekla, i rasplakala svako srce koje te je poznavalo, ne vjerujući u tragediju, užas, bol...
Ne postoje riječi kojima se može opisati bol tvojih najdražih, čovjek može samo da ćuti...
Hoćemo li ćutanjem opravdavati zločine naše djece u institucijama?
Godina je puna.
Ti si u boljem i ljepšem svijetu, daleko od patnje i bola
šetaš sigurno sa svojom Merjem
učiš je da progovara, koga je prvo pozvala mamu ili tatu? Pa, sigurno joj nedostaje otac jer curice vole očinsku ljubav, danas bi joj obukao najljepšu haljinicu i prve cipelice.
Sigurno bi imala najljepšu ogromnu tortu i svoje voljene oko sebe.
Posebna je to ljubav za unuče, tetke i teče,strike, kumče pa i za sve drage ljude koji bi se radovali prvim nespretnim koracima...
Prvi bi joj bio rođendan.
Ponosno bi dvoje zaljubljenih i mladih ljudi stajalo jedno kraj drugoga, radujući se svojoj sreći.
Ali, niste imali sreće.
A, u godini punoj bola ja vjerujem da vi vidite, duše su besmrtne...
Vidite vi borbu, čovjeka koji vas je neizmjerno volio, ispisana je na listovima papira, vidite vi i njegove ruke dok grčevito stežu te papire krivde, dok se bori sa zvijerima koje su napisale NIKO NIJE KRIV!
Spavaju li mirno?
Dođeš li im u san?
Zar se u porodilištima treba imati sreća da se preživi?
Kada će u porodilištu, na porođaju moći prisustvovati tata?
Ti si sada među anđelima sa svojom Merjem, vjerujem da svojim osmjehom i vedrinom zračiš.
Jednom, kada pođu Bogu na istinu neće imati mir oni koji su ti uskratili ovozemaljski život, biće pitani...
I, Bogu valja dušu dati...
Ti si svoj ponijela sa sobom i svojom Merjem.
Počivajte u miru."
Dušanka Šobot
