PROSJAK
Nije lako nikome, prosjak biti,
jer si bijedan, druge moraš moliti.
Bez dostojanstva svoga ostati,
ruku svoju, za prositi, ispružiti.
Nije lako, na ulici stalno stajati,
na hladnoći, za parče hljeba moliti.
Unezvijereno na sve strane gledati,
policije i kazne, se stalno plašiti.
Često ja razmišljam o prosjacima,
da li svaki od njih, majku ima?
Kakva velika nevolja njih goni,
da li dostojanstvo imaju oni?
Najteže je gledati, prave invalide,
kada se njihovi nedostaci vide.
Oni nisu nikako, što prose krivi.
sramotno, neka se država stidi.
Ima i onih što dostojanstva nemaju,
invalidi nisu, al raditi ništa ne znaju,
da li se sa tim genima rode,
neće da rade, rađe će da prose?
Kako god, strašno, tužna je slika,
vidjeti da prosi, prosjaka, bijednika.
Bogataši na Mjesec da idu, se spremaju,
a, mnogi bijednici, ni hljeba nemaju.
Ana Šimić
Tuzla, 09.08.2023.g
