REPRIZA LJUBAVI
Život je jedna čudna rijeka,
koja nosi, u nepoznato čovjeka.
Nikad ne znaš gdje će te odnijeti,
koga će ti u susret donijeti.
Putovaše dvoje na penzionerski izlet,
ne znajući šta će im donijeti taj put.
U autobusu osjeti on neki nemir,
kao da mu oživje svaki damar.
Pogleda u ženu i kosu joj sijedu,
učini mu se da osjeti duše njenu.
Ne vjeruje u čudo i sam sebi,
"Bože, je li to ona, hvala Tebi"?
I ona gleda, al očima ne vjeruje,
starac sa štapom srce joj uznemiruje.
Nije moguće, nakon mnogo godina,
da je pred njom bivša ljubav njena.
Starac začuđen, tiho upita vođu puta:
"Ko je žene, na sjedištu preko puta"?
"Da li je ona, možda moja Nevena,
što mi u mladosti bješe nevjerna"?
Istina je, žena se zvala Nevena,
što ga ostavila i bila mu nevjerna.
Uzdahnuše i pružiše ruke, jedno drugom,
pogledaše se očima ljubavi, sa tugom.
Ana Šimić
Tuzla, 25.09.2023.g.
