PRIJATELJICE MOJE
Kroz pjesme, izražavam želje svoje,
vama se obraćam, prijateljice moje.
Imam vas puno, hvala dragom Bogu,
zato vas lako, nabrojati ne mogu.
Neću vam ni jednoj imena spominjati,
da se koja propuštena, ne naljuti.
Mogu kojoj napisati ime da zaboravim.
zato ću pjesmu, bez imena da ostavim.
Uljepšale ste meni, moj život,
učinile, da bude, sretniji i lijep.
Sa vama osjećam, povezanost neku,
a sa nekima se vratim, u prošlost daleku.
Među vama ima, lutalica kao i ja,
kao da ste mi, genetska familija.
Većinom ste sve društvene, vesele,
iako su nas prošarale, kose bijele.
Jako se dobro razumijemo mi,
jer smo proživjele, život slični.
Svaka ima svoje teške drame,
većinom smo se s mukama borile same.
Ne bih vas mijenjala, ni za velike face,
jer sve smo mi slične, ko lavice.
Družit ćemo se mi, nadam se,
dugo još, drage prijateljice,
živjele mi, vi ste moje kraljice.
Ana Šimić
Tuzla, 09.09.2023.g.
