OLUJE ŽIVOTA
Života vjetrovi, oluje, smetovi,
mlate li, mlate, kao da se svete.
Ne daju mi, u životu malo mira,
ne daju da budem, vječno dijete.
A ja bih vječno, da budem dijete,
da tako i odem, sa ove Planete.
Ne daju mi, te oluje i bure,
bacaju me stalno, u teške avanture.
Duvaju bure, oluje orkani, uragani,
samo, da mi nisu bezbrižni dani.
Donose mi, ogromne smetove,
bacaju me, u nepoznate svjetove.
Smiri malo živote, te strahote,
dozvoli da ostanem vječno dijete.
Ne šalji mi cunami, života komete,
hoću da ostanem, do kraja dijete.
Ja neću, bure, oluje i orkane,
ja hoću mirne sunčane dane.
Ja hoću igre i pjesme lagane,
i korake dječije, razdragane.
Ana Šimić
Tuzla, 28.03.2023.g.
