Četvrtak, 28.03.2024.
  • Suad Balić
  • 11.01.2023.

Slaven Trebovac:'SNJEŽNA NOĆ'

Slaven Trebovac:'SNJEŽNA NOĆ'

SNJEŽNA NOĆ


Pod budnim okom moje znatiželje, putovala je noć stazama nužnosti u lavirint vremena. Iz moje sobe posmatrao sam zimski prah i čuo šuštanje bijele kaldrme... Pod pritiskom čizama noćnih šetača. Sve se činilo da će i ta ugodna škripa prestati. Nestati.


Otvorih prozor i pomirisah prvi snijeg. Taj neočekivani posjetilac bio je jedini pravi buntovnik protiv tišine koja zamotava neprekidna razmišljanja u ponavljajući krug strepnji. I svaka nova misao napetost je besprijekorno  pojačavala. Kao podmukli plin na ringli duše mog bića. Kao nevjera što na prostranom moru podiže talase, razuzdane, podivljale, nezaustavljive... Pa sve što ti preostane da pretpostaviš jesu nadolazeće oluje.


Izvan četiri zida kutije gdje prebivam, kao da se spremala snježna oluja.Nije bilo ni roditelja koji vuku sanke poput polarnih pasa, ni dječije larme i grudvanja pa ni alkosa isuviše zagrijanih kajsijevačom da bi im bilo kakva gospođa Zima otela put. 


U meni, ipak, sve je uzavrelo. Vihor novonastalog nespokoja rasplamsavao je nemirne ideje. Neprestane bitke mojih  sadašnjih emocija sa sjenkama prošlosti pripovijedale su patnju na otvorenom bojnom polju. Duša je grlila svako sjećanje na osmijeh. Tijelo je drugačije htjelo. Žmarci nekog  nezadovoljstva boli su me kao oštrica mača sadašnjeg trenutka... Trenutka koji prijeti da postane gorka vječnost.


Znoj me obli, a ladica hirovitog sjećanja poče da nagriza moju borbenu volju silazeći u svaki predio sopstva.

Iz minuta u minut redale su se predstave poraza i pobjeda... A porazi su se vidjeli tako kristalno jasno. U bojama. U oblicima... Skoro opipljivi i u sadašnjosti. Nemogući da se zaborave. 


Ponovo pogledah napolje, a idilična bjelina sokaka unese neku svježinu, pa kao da udahnuh ljekovitu dozu vazduha i plamen slika u glavi povuče se. Postade dim.


Pogledah na drugu stranu, prema plafonu sobe. Staklena kruška kao da me je oduvijek posmatrala.  Kao da je  znala sve tajne moga postojanja...I onda kada je najteže, njeni fotoni nisu se predavali..Ili je to tvorac, u samo njemu znanom maniru preusmjerio tok moje svijesti.Opomenuo. Usredsredio. Napomenuo veličinu života u stvarima koje inače ne primjećujem.


Nit bakra u maloj sijalici studentske sobe zaiskrila je kao spasonosna ideja što sine u najvažnijem trenu.  Misliš zaboravio si sve lijepo, duši ljekovito i živopisno... A ona te podsjeti. Kao nasmijana i iskrena djevojka čiji pogled i govor okrepljuju. Čiji dodir svaki neuspjeh pošalje u zaborav na kraju tunela tvojih ljubavnih bespuća.


Staklena kruška visila je sa plafona kao da čezne da je uberem.Ne rukom nego mudrošću. Ona je sada  samom svojom pojavom objašnjavala moći..

I zore i sunca i dana i bijelih noći.


Ponovo bacih pogled na zimsku noć. Voz obesmišljene tame vukao se poljem.  Eh, da. Bijeli dar iz visina drugog svijeta prekrivao je sve. I drumove i kuće. Pa i glupu misao da je suština svake noći tama.


S. T. (Odlomak iz 

POHOD DUŠE KROZ NOĆ

***Sva prava zaštićena i zadržana;

All rights reserved)



Podijeli:

TAGOVI

POVEZANE VIJESTI