PUT SOPSTVA
Gorom stopala lijepio
Tražeći vidikovac
Za ponovno rođenje pluća
Zamahom andskog orla letio
Vazduh krvavim kljunom na komade rezao
I kuhanim bolom spram tuđinskog zraka
Hranio ludi stomak...
I nijem pjevao tišinama
I glasno tihovao.
Dok sivi baloni k'o uljezi prianjaju po modroj beskonačnosti,
Moje kiše vidu su strane
A grudi odgajaju munje
K'o topovsku đulad,
Kao zanavek nemirnu djecu.
Oprobale se močvare u sablasnoj kilometraži olovnih nogu
I hladna noć bez kirije stanovala pod kožom besmrtnog proljeća.
Bez kucanja, na vrata duše zalutale mnoge nevjerne oči
Nestajuć’ u sprintu nevidljivog daha
Nevidljivog daha
Što krade mi puls i mete otkucaje strasti pune....
Na ruševinama podarenih saosjećanja.
Poput zastave pod novim vjetrom
Budi se
Regeneracija jednog novog djetinjstva
Dok mjesec
Ovalno lice
Ogleda u sjećanju na sve optrčane krugove
Iz kojih jednog jutra izađoh
Na putanju po svojoj vasioni
Po svojoj vasioni
Gdje me pogledima nadgledaš
I slovenskim smiješkom
Izraslim na otvorenim komorama srca
Vodiš
U nekog novog nedokučivog mene.
(All rights protected and reserved)
