OTKUD TI U OKU MOM
Ti si sjećanje
koje na srcu sjenu ostavlja.
Ti si refleksija boli
u jednom oku snenom.
I ma šta da o tebi napišem
izgubi smisao na ovom
bijelom papiru.
Postoje takve riječi bez smisla
koje samo duši nešto znače.
Možda te ne volim više,
ali uspomene te vole,
srce te voli i
sjećanja
po kojima moje srce plovi.
Ne volim ni dane prepune svjetla.
Volim noćnu tminu.
Kad zapuže noćna tama,
kad utihne dan u krilu njenom,
tebi u utočište hrlim.
Po zvjezdanom nebu
ime ti pišem,
iako znam
da nema nas više.
Taj zvjezdani sjaj mi ne da
da zaboravim
kako miriše sreća.
Čuvam te u molitvi i
čekam
da se opet prepoznamo
na nekoj
zvjezdanoj stazi.
Atina Mušić
