POŠALJI MI DRUŽE NAŠE BOSNE
Vidiš li druže, iz moga kraja,
ljepote našeg rodnog zavičaja?
Vidiš li livade, nekošene rosne?
Snimi mi malo, te naše Bosne.
Viđaš li kuću, rodnu moju,
gdje sam proveo, mladost svoju?
Snimi mi molim te, na kućnom pragu,
voljene moje, majku dragu.
Vidiš li voćnjake, one beharli,
gdje smo se, kao djeca igrali?
Sanjam ih često, u san mi dođu,
kad se probudim, pred očima mi prođu.
Snimi mi druže sve te ljepote,
da vrate me u prošlost, kad bijah dijete.
U tuđini, srce mi je puno sjete,
kako vrijeme prolazi i godine lete.
Pošalji mi druže, te naše Bosne,
te slike, pokošene livade rosne.
Te bistre, potoke, prkosne,
i sve ljepote, naše Bosne ponosne.
Ana Šimić
Tuzla, 19.02.2023.g.
