Zov Bosne
Čuješ prijatelju onu pjesmu
onaj čudan glas,
ono Bosna pjeva,zove nas..
Zove nas Sana,Una i Drina
dugo im kažu nismo bili,
a one nam bistru vodu skrili...
Žubori Nererva,Lašva i Miljacka
odsjaj svog sjaja nam šalju,
dok frula svira viš Mostara,Travnika
i Sarajeva..
Čuješ prijatelju šapat snen
dok Trebišnjica zove na tren,
da osjetiš žubor njen...
A Vrbas šuti,ne može ništa sam
zvao bi u svoju luku,
al’kaže sestrama odan..
Zove nas prijatelju
miris čevapa zemljom što se širi
dok nam duša iz ove tudjine iz prikrajka viri..
Zove nas Baščarsija i kaldrma stara
zove nas grad ljubavi i dara...
Zove nas bolan svaka ptica
i golubica bijela,zove nas haman zemlja cijela...
Zovu nas prijatelji i naša raja
najljepši cvijetni buket,
najmilije cvijeće
zovu nas na muhabet...
A mi!zakovani ni tamo,ni vamo
živi a umrli,ništa se ne budi
u ovom svijetu bez ljudi..
Dokle i kako niko ne zna
svima je sad jasno
da prokleta je sudbina ta..
Još ima nade i behara
ne zaboravi prijatelju,
ljubav čuda stvara...
Autor/Alma Buljubašić Maglić
Sretan dan nezavisnosti jedne nam i jedine
